Imamo li potrebnu infrastrukturu za uvođenje Industrije 4.0 ili smo već zakasnili

Koji alati nam trebaju i kakva infrastruktura nam je potrebna da dovedemo našu industriju na razinu 4.0. Razni okviri za Industriju 4.0 se postavljaju unutar strategija razvoja na razini EU i država članica gdje u posljednje vrijeme prevladava koncept Smart industry.

To je model razvoja koji sagledava pojedinu industriju i njene potrebe za digitalno-tehnološkim rješenjima ali ne samo na razini jednog poduzeća nego svih elemenata te industrije i njenog cjelokupnog dobavnog i vrijednosnog lanca. Kako niti jedna država ne stavlja fokus razvoja na samo jednu industriju (što je trenutno dodatno pojačano S3 strategijom) nego na više njih, tako niti Smart industry okvir nikad nije određen samo za jednu industriju. Njemačka kao predvodnica Industrije 4.0 je u svojim inicijalnim strategijama digitalizacije industrije izabrala tri sektora; autoindustriju, transport i proizvodnju strojeva.

Smart industry okvir za pojedinu industriju djeluje vertikalno kroz sve njezine slojeve stvaranja proizvoda ili isporuke usluge ali i horizontalno jer jedna industrija uvijek  ovisi o više drugih u svom supply/value-chain-u. Sve ovo govori nam da ćemo za postizanje Industry 4.0 razine u domaćim gospodarskim sektorima trebati vrlo raznolika digitalna i tehnološka rješenja, vrlo raznolike grupe stručnjaka; od poznavatelja tehnologije, procesa proizvodnje i logistike, marketinga, razvoja tržišta, internacionalizacije i još puno drugih profila. Pored eksperata za provođenje bilo kojeg Smart industry okvira na razini države i za dovođenje gospodarstva na razinu 4.0 trebati će nam infrastruktura i alati. 

Pitanje broj jedan, kakva je to infrastruktura prikladna za razvoj industrije budućnosti. Pitanje broj dva; jeli već kasno za izgradnju takve infrastrukture u Hrvatskoj.

EU, pogotovo njene razvijenije članice, je razvila raznoliku infratrukturu za poticanje inovacija i tehnološki razvoj.

Digitalni inovacijski hub-ovi predstavljaju poljednji koncept i ultimativni alat EU-a za provedbu Digital Europe programa za naredno razdoblje od 2021-2027. DIH-ovi su program koji je u EU prisutan već više od 5 godina, u EU ih ima preko 300, a od toga u hrvatskoj ih je 13. Ali za razliku od ostatka EU-a Hrvatska je jedna od par zemalja koja nema nikakav program razvoja DIH-ova, dapače sve one programe koje i imala u planu nije realizirala.

Zašto je tomu tako? Za početak možemo reći da se pokazalo da država nije razumjela ulogu DIH-ova s tim da izostanak razumijevanje proizlazi iz nerazumijevanja same prirode industrije i zakona po kojima ona evoluira iz industrije 3.0 u 4.0 i uskoro u 5.0. U obranu Hrvatskih institucija donekle možemo reći da je i EU ima/la izazova u definiciji konačnog koncepta ali je, za razliku od Hrvatske, usprkos tome poticala njihovo osnivanje i pronalaženje ispravnog modela.

To nerazumijevanje je dovelo do toga da niti šira poduzetnička javnost nije se mogla upoznati s ulogom i potrebom za digitalnim inovacijskim hub-ovima. U onim rijetkim prilikama kad bi se Digitalni inovacijski hub-ovi proklamirali kao buduće sredstvo pomoći često bi se stjecao dojam da je to još jedna od nekoliko stotina (vrsta) poduzetničkih institucija u Hrvatskoj s kojima hrvatski poduzetnici imaju dvojbena iskustva tj. često ne vide izravnu korist.  Nažalost kompleksnost digitalnih i naprednih tehnologija nadilazi trenutne kapacitete većine hrvatskih poduzetnika, pogotovo srednjih i malih.

Kako shvatiti prednosti tehnologije, kako izbjeći rizike u njenoj primjeni, kako isprobati novo digitalno i tehnološko rješenje ili kako izračunati povrat investicije za nešto što u potpunosti ne razumijete? To su sve pitanja na koje DIH treba dati odgovore našim gospodarstvenicima ali paralelno pružiti podršku našem IT i TECH sektoru da stvara nova rješenja prilagođena hrvatskim industrijama i tvrtkama. 

Ovime smo dali odgovor na prvo pitanje. DIH-ovi su jedan element infrastrukture koja posjeduje alate za provođenje Smart industry okvira iz razloga što Smart industry koncept se uvelike oslanja na ICT tehnologije.

Svejsni smo činjenice da je Hrvatsko gospodarstvo na začelju EU, i pitanje povećanja njegove konkurentnosti dominantno ovisi o dvije stvari, ulaganjima u digitalizaciju i tehnološki razvoj i povećanju upravljačkih sposobnosti. Ovo drugo je zasebna tema iako ubrzana digitalizacija i primjena naprednih tehnologija otvara nove mogućnosti koje same po sebi zahtijevaju drugačije upravljačke vještine tako da je to također jedno od područja rada DIH-ova (eLeadership) i Digital Europe Programa. Trenutno se nalazimo u vremenski kritičnom trenutku gdje vjerojatno imamo šansu da uhvatimo zadnji vlak na pruzi zvana Industrija 4.0. Hrvatska je uložila puno sredstava u izgradnju poduzetničkih zona, tehnoloških parkova, inkubatora, razvojnih i sličnih centara ali oni trenutno uglavnom nisu dorasli izazovima novih industrija. Pitanje je da li smo u mogućnosti na vrijeme izgraditi infrastrukturu za novo industrijsko doba ili je već kasno, tj. da li ćemo opet preskočiti jedan globalni razvojni ciklus i čekati da nam se pruži šansa za Industriju 5.0 ili 6.0.

EU zemlje već 5 godina ulažu u razvoj Digitalni inovacijskih hub-ova i mnoge od njih imaju općenito razvijenije industrijske ekosustave, zrelije 3 ili 4-Helix okvire što Hrvatsku stavlja u poziciju da treba u svom djelovanju biti iznimno kreativna i inovativna i biti sposobna preskočiti nekoliko faza u razvoju za pripremu za nadolazeće/trenutno vrijeme digitalnog poslovanja i održive ekonomije.

U tom pogledu nije kasno ako program implementacije Digitalnih inovacijskih hub-ova Hrvatska realizira na realnim okvirima, pritom poznavajući duboko specifičnosti industrija, poslovnih aktivnosti i zakonitosti tržišta. DIH-ovi u Hrvatskoj trebaju biti ustrojeni tako da budu što bliže poduzetniku, poznavati njegov jezik, njegove probleme na terenu (u pogonu) i kod njegovih kupaca.

Dopustite da sad postavimo pod-pitanje, da li će uspostava DIH-ova biti dovoljna. Ustvrdit ćemo odmah da neće. Zamka DIH-ova je u trenutnom poimanju koncepta digitalizacije. U svojoj suštini digitalizacije je korištenje informacijskih tehnologija prilagođena novoj paradigmi poslovanja i približena stvarnom svijetu kroz IoT, robotiku, dronove itd. Zamka je vjerovati da je digitalizacija sveobuhvatni odgovor na tehnološke potrebe gospodarstva. Odgovor na naše pod-pitanje je razvoj Tehnloško inovacijskih hub-ova (TIH). Hrvatska je gašenjem instituta i de-industrijalizacojom izgubila ogromno tehnološko znanje i kapacitet koji pojedini lokalni i regionalni tehnološki centri nažalost nisu niti približno uspjeli nadomjestiti. TIH-ovi mogu predstavljati modernu verziju tehnoloških instituta i potaknuti tehnološki razvoj cijele ekonomije.

Kod uspostave poduzetničke infrastrukture bi se trebalo voditi dobro uspostavljenom praksom da upravljanje bude 70% od strane poduzetnika, 20% akademske zajednice i 10% od strane državnih dionika. Hrvatski program razvoja TIH-ova bi mogao biti izgrađen na tom principu što nam djelomično daje i odgovor na drugo pitanje.

EU okvir za DIH-ove ne stremi u potpunosti takvom modelu, jer je izgrađen na temeljima iskustava drugih zemalja članica koje su se razvijale drugačije od Hrvatske i potpuno preslikavanje njihova modela će dati polovične rezultate.

Država je do sada često pokazala da ne razumije suštinu poduzetničkih problema. Digitalna transformacija i Industrija 4.0 predstavljaju veliki izazov za tvrtke kako organizacijski tako i financijski i stoga je važno da infrastruktura T/DIH-ova bude maksimalno prilagođena njihovim potrebama jer vremena je jako malo. Početak rada DIH-ova se očekuje krajem 2020 ili početkom 2021, s tim da država treba do kolovoza 2020 donijeti plan realizacije. Uzimajući u obzir trenutnu situaciju to je vrlo izazovno. Odgovor na drugo pitanje nam može samo dati država jer o njoj ovisi hoćemo li krenuti na vrijeme i u pravom smjeru.

Koji bi to mogao biti ispravan put i da li postoji netko drugi koji može dati odgovor na drugo pitanje je tema za idući tekst.